(traductor: Boško Habuš)
Teorija kaosa
Na površini
moje ljudske kože
ostaci su
pljuvačke, poljubaca, milovanja, ugriza,
sperme,
sisanja,
posjekotina, rana, udaraca,
znoja, brazgotina,
porezotina, krvi, krasti, modrica, povreda,
ogrebotina,
šamara,
proširenih vena, mjehura i opekotina.
Ne trebaju mi ni bušenje ni tetovaže,
moje je tijelo
karta.
Mrtva ljubav
Udaljenost nije mjera za prostor
nego za vrijeme.
Sekunde što nas dijele
nose bol malih tužnih stvari:
granu što visi,
crvenkasto oko,
izjedenu unutrašnjost debla,
svijeću utopljenu
u vlastitom vosku,
disanje ribe u agoniji,
mračnu sobu,
suhe ruke,
bacanje o zid
da bismo se osjetili živima
i strah, uvijek taj strah
što ne odlazi s godinama,
već s godinama samo raste.
Treba iskopati rupu
Uzimam lopatu i grablje
i počinjem kopati prema dolje,
prvo razbijam pločice,
zatim usitnjavam cement
i zemlju što ga drži i svo
kamenje što nalazim čuvam
u džepu u slučaju da
odjednom doživim odron
i da bude potrebno izgraditi zid
i pričekati da se sve smiri.
Ne želim razmišljati
o mjestu dolaska ni o kašnjenju
ni hoću li na kraju naći nekog
kako kopa u suprotnom smjeru.
Tko zna hoću li udariti
ne imajući vremena
da spriječim sudar,
o nečiju glavu
punu blata i praha.
Zapravo, hvata me panika da ne udarim
o sebe,
da budem i pitanje i odgovor.
Obećanja
Pokušati živjeti
u pomicanju jata riba,
gustoći alga,
udaranju mora
o stijene.
Željeti nešto učiniti
s ovim pješčanim
nemirom na ustima.
Pokušati ne misliti
o bijegu plivanjem
u beskrajnoj pustinji.
Znati živjeti
s brazdama
na koži i suhim zrakom
što mi je reže.
Prizivati
lakoću prošlosti
sposobnost
tijelâ da plutaju,
mirnoću lubanje.
Željeti opet biti ja.
Pokušati ne vjerovati prividima.
Hipertenzija
Tlak
je uvijek bio visok
na razini na kojoj se krećem.
Jer ako ne riskiram ne živim
i ako ne živim nema smisla pisati
i kako živjeti bez pisanja?
Tako da je tlak
uvijek bio visok
na razini na kojoj se krećem.
Jer želim pisati i nema iskrenog zapisa,
a da glava onoga koji piše pritom ne
eksplodira.
I zato sve što radim
radim pod tlakom i to donosi probleme
jer problemi
su pokret, oni su borba, oni su pokretač.
I zato sve što radim
radim pod tlakom i to donosi probleme,
jer problemi su inspiracija.
I nek život
drugom ostane, jer ja želim
jesti
grumenje zemlje.
I nek prozirni oklop
netko drugi odjene, jer ja se želim
prstima
uhvatiti za sva vrata,
jer ja želim ući u tornado i zavrtjeti se
i baciti se u divlju rijeku
i nek me odnese.
Mogućnost da ostanem tu
je uvijek bila
na razini na kojoj se krećem,
jer ako želim pisati moram živjeti i ne brinuti se
hoće li mi srce stati
ili ne.
Anna Gual 